Osnove XML-a
XML se koristi za strukturisanje i opis podataka u obliku koji je lako čitljiv različitim aplikacijama. HTML je jezik namijenjen definisanju prikaza podataka, dok je XML namijenjen opisu podataka.
<?xml version=”1.0”?>
<poruka>
<salje>Jana</salje>
<prima>Marko</prima>
<tekst>Ovo je poruka!</tekst>
</poruka>
Vidljivo je kako ovaj dokument ne sadrži nikakvu informaciju o tome kako bi podaci trebali izgledati (npr. vrsta i veličina fonta …) za razliku od HTML jezika.
<html>
<body>
<h2>PORUKA</h2>
<p>
<b>Ovo je poruka!</b>
</p>
</body>
</html>
Uočljivo je kako je velik dio sadržaja XML dokumenta zapravo opis samih podataka. Lako je pročitati XML dokument i razumjeti što je sadržaj dokumenta (Jana šalje poruku Marku sadržaja “Ovo je poruka!”). Zbog toga se XML dokumenti često nazivaju i samoopisujući dokumenti. Ne treba više voditi računa na kojoj se poziciji (i koje je dužine) nalazi podatak.
Mnogi ljudi smatraju XML zamjenom za HTML. Iako je to dijelom tačno, istina je da se ova dva jezika prije nadopunjuju nego što su konkurencija jedan drugome.
Najčešća veza XML-a i HTML-a u upotrebi na WWW-u je kada se XML koristi za zapis podataka, a HTML za određivanje prikaza tih istih podataka (koristeći HTML oznake kako je opisano u prethodnim lekcijama i kako će tek biti opisano u idućim).
Prednost ove podjele je u tome što se sadržaj (u našem primjeru XML dokument sadrži poruku) može lako promijeniti bez zadiranja u HTML kod (koji može biti jako složen zbog formatiranja prikaza podataka), a i obrnuto: izgled prikazanih podataka se može promijeniti bez potrebe za izmjenom XML dokumenta. Ta podjela ima za posljedicu nekoliko važnih prednosti u odnosu na integraciju podataka i definicije izgleda u jednu cjelinu, tj. HTML stranicu:
- za različite klijente može se iz istih podataka kreirati različit prikaz (npr. ovisno o pretraživaču koji klijent koristi, a to može biti Internet Explorer s najnaprednijim mogućnostima ili mobitel koji koristi WAP protokol, generiše se ili HTML ili WAP stranica prilagođena klijentu)
- dinamično ažuriranje stranica koje prikazuju podatke iz neke baze podataka jednostavno se postiže (izgled same stranice je definisan u HTML obliku, a podaci iz baze podataka dobivaju se u XML obliku).
U prethodnom primjeru XML podaci su zapisani ili u nekoj datoteci ili mogu egzistirati u nekoj bazi podataka iz koje se mogu dobiti postavljanjem upita (podatke može ažurirati neka druga aplikacija). Na strani servera se, ovisno o vrsti klijenta, vrši generisanje (popunjavanje) stranice s dobivenim podacima.
Generisanje stranica se može vršiti i direktnom transformacijom XML-a u željeni oblik (HTML ili neki drugi) pomoću XSL-a (jezika namijenjenog za transformacije XML dokumenata iz jednog oblika u drugi), ali o tome u idućim lekcijama.
Još jednom vrijedi napomenuti da je generisanje različitih prezentacija istih podataka lako ostvarivo zahvaljujući razdvajanju podataka od definicije prikaza.
Pojavom XML standarda razmjena podataka se bitno pojednostavljuje i olakšava. Sami podaci koji se razmjenjuju sadržavaće opis podataka. Programerski dio posla je značajno olakšan jer postoje komercijalni proizvodi koji sadrže metode za čitanje, kreiranje, brisanje i pretraživanje XML dokumenata. Takvi proizvodi zovu se XML parseri. Programerski dio posla se svodi na pozivanje određenih metoda koje XML parser podržava. Između ostalog XML parseri sadrže metode za validaciju XML dokumenta (XML dokument mora poštivati stroga XML pravila).