Osnove međuoperativnosti
Za međuoperativnost, kao uslugu na mreži, trebamo prethodno utvrditi da li će biti pružena na serverskoj ili klijentskoj strani aplikacije, na svakom umreženom računaru.
Međuoperativnost na serverskoj strani se lakše kontroliše jer je centralizovana (slično kao i druge usluge).
Ako se međuoperativnost postavlja na klijentskoj strani aplikacije, mora se zasebno instalisati na svaki računar – klijent u mreži.
Rijetko ćemo naći međuoperativnost koja je strogo na serverskoj ili strogo na klijentskoj strani. Većina mreža pružaju međuoperativnost na obje strane.
Klijentski i serverski softver
Operativni sistem računara organizuje i kontroliše uzajamnu saradnju između hardvera i softvera na tom računaru. On upravlja dodjeljivanjem i korišćenjem radne memorije, procesorskog vremena, pristupa disku i periferijskih uređaja.
U mrežnom okruženju operativni sistem klijentskih računara je drugačiji od operativnog sistema serverskih računara, a uticaj mrežnog operativnog sistema je još naglašeniji.
Serverski mrežni softver pruža mrežnim klijentima pristup resursima, a klijentski mrežni softver čini te resurse dostupne klijentskim računarima.
Serverski i klijentski operativni sistem usaglašavaju svoje radnje da bi cijela mreža radila ispravno.
Mrežni klijentsko-serverski softver takođe nudi bezbjednost na osnovu kontrole pristupa podacima i periferiskim uređajima.
Klijentski softver
Na neumreženom računaru korisnik unosi komandu kojom se zahtijeva da računar izvrši zadatak. Procesor računara obrađuje taj zahtjev.
Situacija je drugačija kada korisnik mreže zatraži neki resurs koji se nalazi na serveru na drugom kraju mreže. U tom slučaju zahtjev se mora proslijediti (ili preusmjeriti) od klijenta, preko mreže, ka serveru koji kontroliše traženi resurs.
Navedenu aktivnost prosleđivanja (preusmjeravanja) obavlja preusmjerivač (engl. Redirector). Preusmjerivač se ponekad naziva školjka (engl. Shell) ili zahtjevilac, zavisno od NOS-a.
Preusmjerivač je mali program NOS-a koji osluškuje zahtjeve računara u mreži i utvrđuje da li ih treba obraditi lokalni računar, neki drugi ili server.
Preusmjeravanje počinje na klijentskom računaru kada korisnik zatraži mrežni resurs ili uslugu. Korisnički računar u mrežnom okruženju nazivamo radna stanica ili klijent jer on podnosi zahtjeve serveru. Preusmjerivač presreće ovaj zahtjev i prosleđuje ga na mrežu. Server obrađuje pristigli zahtjev za uspostavljanje veze i nakon toga daje pristup traženom resursu. Preusmjeravanje rasterećuje klijenta od pitanja gdje se nalaze traženi podaci i uređaji zaista nalaze, niti se on bavi složenim postupkom uspostavljanja veze. Da bi korisnik pristupio podacima na umreženom računaru, samo treba da unese oznaku uređaja, a preusmjerivač uspostavlja putanju prema tom resursu.